IZLOŽBA AUTORICE VEDRANE PEČEK

Ščipanke

Ova izložba je hommage nematerijalnoj kulturnoj baštini, ali i hrabar iskorak u suvremeni dizajn – spoj tradicije, eksperimenta i održivosti.

Autorica kroz ovaj projekt priča priču o zajedničkom radu, sjećanjima i znanju koje polako nestaje, a vrijedi ga čuvati i prenositi.

Izložba je otvorena od 22. kolovoza do 22. rujna 2025. godine.

O radu

Ščipanka je naziv za odjevni predmet izrađen od mnoštva ručno formiranih faldica. Nosile su se ispod oplečka i fertuna. Kako bi im se sačuvao oblik nakon pranja, ščipanke su se roljale na specifičan način. Rasprostrle bi se na stol, a zatim bi se s pomoću korita, mličenke (valjak) i utega vraćale, jedna po jedna, u prvobitni oblik.

Tata se sjeća da je to s bakom radio cijelo jutro, ona bi ga smjestila kao uteg u korito i roljala ga. Ovakve priče lagano padaju u zaborav, a s njima znanje i vještine potrebne za očuvanje naše kulturne baštine.

 

Ove suvremene Ščipanke pričaju upravo tu priču, revitaliziraju zaboravljen zanat bojadisanja (prenošenja bojila na tkaninu), kroz specifičnu tehniku bojadisanja, shibori.

Finalna forma tih gusto zbijenih faldica, podsjeća na mokume shibori, gdje mokume znači kora drveta. Simboličan podatak, s obzirom na to da se kao bojilo u ovom radu često koriste otpadne kore stabala kao što su breza, vrba iva i jakšina (joha). Svaka ta sitnica dublje sjedinjuje cjelinu platna.

Ova platna na svoj način dekonstruiraju element narodne nošnje, te ga uveličavaju na puni format plahte ili pole. Naziv pole dolazi od toga što se radi o polovici širine tkalačkog stana, otprilike 90 cm. Po kraju veza i ručnog stezanja konaca, Ščipanka bude široka 15-20 cm.

Proces bojadisanja se sastoji od izrade kupelji, što znači ekstrakcija bojila iz odabranog biljnog izvora. Proces ekstrakcije može trajati nekoliko sati ili nekoliko dana. Za to vrijeme se pripremaju i obrađuju platna, bojilo se odvaja od kupelji i platna se mogu uroniti u bojilo. Nakon toga dolazi proces veza gdje se ručno nabire redak po redak platna, zatim se steže s pomoću konca, nit po nit. Pripremljeno platno ide u novo bojilo ili u proces obrade pH modifikatorom kako bi mu se promijenio ton. Nakon što se platno ispere i osuši, svaki redak veza se trga i otkriva se mokume uzorak.

O autorici

Vedrana Peček

Vedrana Peček rođena je u Zagrebu 1997. godine. Po završetku Škole za grafičku produkciju i dizajn, 2016. godine upisuje Tekstilno-tehnološki fakultet, gdje je 2023. godine magistrirala inženjerstvo tekstilne tehnologije i modnog dizajna. Godine 2025. postaje članica HDLU-a i ULUPUH-a u sekciji za tekstilno stvaralaštvo.

Kroz svoju umjetničku praksu, Vedrana istražuje spojeve znanosti i umjetnosti, proizvodeći vlastite tinte i pigmente za ilustracije. Kroz tradicijske tehnike manipulacije tekstilom i bojadisanja, revitalizira zaboravljene zanate i vještine ručnog rada.

Sudjelovala je u brojnim izložbama i projektima, među kojima se ističu DA! Festival u sklopu kojeg je imala priliku izlagati u Muzeju za suvremenu umjetnost i Zagreb Design Week, te manifestacijama poput Međunarodnog dana boja u Tehničkom muzeju Nikola Tesla.

Njena angažiranost u polju održivosti i inovativnog dizajna također uključuje sudjelovanje na različitim međunarodnim seminarima i edukacijama, kao što su CEEPUS Design Week u Mariboru i ICT-TEX u Veneciji.

Aktivno organizira i vodi radionice bojadisanja, promičući važnost ekološke i održive proizvodnje u industriji mode.